Gladan
sam,
veli Gauguin, sjedeći pred
kolibom koju je podigao svojim rukama.
Maison du Jouir – Kuća užitka,
tako
on naziva tu svoju
polinezijsku izbicu
.
Gauguin
ima Gallus gallusa, vrlo moćnog
divljeg
pijetla.
Grimiznih je krila, zlaćanog vrata
i crvenog repa.
– Bože, kako je lijep! uzdiše G.
Ima i
kokoš srebrnosive boje.
Našušurena perja, ona čeprka, kljuca,
uništava mu cvijeće.
(Zamislite, opaki Gauguin
gaji cvijetnjak!)
Ali ništa zato,
tako je zabavna i bez
prenemaganja.
Čim pijetao zamahne krilima, ona mu istog
trena ponudi
trticu.
Pijetao
se popne i
već je gotov.
Domorodačka se djeca smiju,
a smije se i Gauguin.
Kako
glupo!
Gladan
sam,
već danima ništa nisam stavio pod
zub.
A da smažem pijetla?
Ipak zna: bio bi
pretvrd zalogaj.
Onda kokoš!
No na koga će tada da moj
pijetao na- ska- ku- je?
Tko će nas
uveseljavati?
Gladan
sam, veli Gauguin
i sve ostaje
isto
.
Mladen
Šutej
plovi Čigrom oceanima, oplovljava Atlantik.
Danima ga prati poveća riba.
Napokon, sedmi dan, odluči da je ulovi.
Vješt je on ribolovac, pa je ulovi i pojede.
Ali avaj, budalo jedna!
veli on sebi,
tko će sada da ti pravi
društvo?
I zariče
se:
never more,
budalo jedna,
never more
.
Jutro.
Kum Tišma sjedi pred kućom
u Horvatima.
Puši cigaru i gleda u daljinu.
Do nogu mu iz obližnjeg šumarka doskakuće
divlji zec.
Sjedi on tako, nepomičan, i obrati mu
se u misima:
Imaš sreće, prijatelju,
jer da si doskakutao do Bokija (prvi susjed)
već bi se kuhao u
loncu
.
U
Hollywoodu producenti i glumci jede ljude,
katkad
u obliku kolačića
.
Kod
Epsteina na meniju su bebe
i malodobna
djeca za svjetsku elitu
Znate, ima ljudi i ima
l j u d i.
A ima i shapeshiftera i
s h a p e s h i f t e r a.
