PRESLIKAVANJA

Brazil, Terry Gilliam

Kada netko veli sabrini centar
ja odmah pomislim na žute glave maslačaka u vrećama.

Kada netko veli Domovinski rat
ja pomislim: a gdje mu je polubrat?

Kad netko veli Aušvic
u mojoj glavi osvane plakat za Floreart
iz 1998., ili plakat
za Mediteranske igre, Split 1979.,
ovisno o tome pada li kiša ili sja sunce.

Kada me netko na ulici zazove
imenom, ne zastajkujem i ne osvrćem se.
Sada sam 
Vjetar Koji Puše Sa Sedam
Brda.

Kad netko poviče: jugonostalgičari,
vidim jedrilice bijelih jedara
kako isplovljavaju iz Splitske luke ka Otrantskim vratima.

Kad se netko urla ZDS,
vidim Botticellijevu Veneru gdje oživljava
u Terry Gilliamovim Pustolovinama
baruna Münchhausena, iz 1998. godine.

Kada netko veli "skočila inflacija!"
eto mene u travi,
slikam Velebitsku degeniju.

Kada Amerikanci prijete izlaskom iz NATO-a
vidim Klimtovu sliku Poljubac. 

Kada otvorim vijesti i pročitam naslov:
Umirovljeni policajac gol s brežuljka u Ninu
gledao par i dirao se po spolovilu, došla mu policija
pred očima mi snježni vrhovi Kilimandžara.

Ili malo ispod, naslov sitnijim slovima,

Tragedija u Italiji: blizanci (22) poginuli
od strujnog udara dok su spašavali pticu,
eto mene na konju — jašem u zalazak
dva sunca.

I vama je jasno,
više me ne možete doseći,
gadovi.