Sedim ovde,
pijuckam pivo,
potpuno
opušten, ali krajnje zgađen,
i pišem
odbijenicu:
„Ovim odbijam sudjelovati u vašim svinjarijama...“
Da, pišem
odbijenicu
slikarskoj
mafiji,
poetskoj
mafiji, političkoj mafiji,
znanstvenoj
mafiji, dečkima s Knežije...
Pišem
odbijenicu ženama,
muškarcima i
djeci, političkim strankama,
američkom
hegemonizmu,
psima i
mačkama,
papagajima
i solfeggiu...
Pišem
odbijenicu obiteljskim
ručkovima i
poslovnim večerama,
vikend-izletima
u prirodu,
godišnjim
odmorima na Braču i Hvaru,
Krku i Mljetu.
Pišem
odbijenicu
lokalpatriotima
i njihovim
neobranim
maslinama...
Ustrajno, već
satima,
pišem
odbijenicu
narančama,
jabukama, smokvama,
bananama,
nadasve
janjetini i
kapulici mladoj.
Zahvaljujem se
špeku i kulenovoj seki
na suradnji,
ali što je
bilo, bilo je.
Pišem
odbijenicu
Mitteleuropi,
banu Jelačiću,
humanizmu,
nacizmu, komunizmu
prosvijećenom
apsolutizmu i naravno, ovci Dolly.
Nadalje,
anarhiji,
jazzu i HAZU-u,
Sicilima i
Haribdama, Hollywoodu, Marvelu,
SOI, Mossadu,
NSA-u, GRU-u,
vojnim
čizmama, supersoničnim avionima
te bombama s
personaliziranom porukom.
Pišem
odbijenicu
donjem rublju
i cipelama za ples.
Toaletnom
priboru i kolonjskoj vodi.
Putnom koferu
i srebrnim
krilima.
Svećeniku pod
bračnim
krevetom.
Zlom demiurgu
i njegovoj
bratiji. Vašem Bogu,
njihovom bogu…
Alahu, Budi,
Kali
Šivi, Jahvi,
Trećem hramu
i mesiji.
Pišem
odbijenicu
rukom i
nalivperom
sveukupnom
životu,
historiji
i postojanju.
Kažem ne
planetu,
kozmosu i
crnim rupama.
Pišem
odbijenicu
i potpisujem
je
vlastitom
krvlju.
Svira Samuel
Barber,
Adagio for
Strings.
________________________________________
“Adagio for Strings” Samuela Barbera emitiran je na njemačkom radiju 1945. godine povodom objave smrti Adolfa Hitlera i kapitulacije Njemačke, kao svečana, nenjemačka skladba prikladna za nacionalni trenutak žalovanja.

Pridružujem se odbijenicom svim sabornicima danas u praznoj dvorani posebno desničarima srednjeg reda koji bi tako rado j***li Daliju za govornicom bez stida i srama , pišem odbijenicu kuhačama u donjoj ladici koju otvaram nogom jer rukom držim tavu i na kraju , krasopisom pišem odbijenicu sebi jer iz pete brzine ne mogu u ler , umjesto potpisa ostavljam trag usana u desnom uglu neka se zna da sam žena, žensko osujećena nemoći da se oduprem žrvnju koji nemilosrdno melje li ga melje....HUČE, volim te kad siječeš satarom zrak kojega dišemo
OdgovoriIzbrišiAnn, sunce si koji život daje!
IzbrišiNeka nama garda našeg :P
OdgovoriIzbrišiDobro je dok su ruke gore!
IzbrišiTeška depra.
OdgovoriIzbrišiHuc je težak autor, i ja se nekad osjećam prozvano. Ave Huc
Težak 80kg i nešto. Svi smo prozvani, čaki i Huc i njegovi dvojnici.
IzbrišiČini se da nisam samo ja u crnjaku!
OdgovoriIzbrišiŠto ako susjeda kaže NE ubojici mačaka? Preporučujem oprez ako pozove na čaj, a u dvorištu joj raste oleander!
Crnjak do ibera!
Izbriši