Sinoć, dok se
pun mjesec nije prošetao
čitavom dužinom prozora, nije bilo spavanja.
Ustao sam iz kreveta, sjeo na fotelju
i satima skrolao videa
ljudskog nasilja.
U prometu, u barovima,
na ulicama,
učionicama…
Fizički obračuni, svugdje!
Glupo i
nespretno šaketanje,
čupanje za
kosu,
pucnjevi,
probadanja nožem,
neizostavna Karen
i sve nijanse mahnitosti,
od predškolske
do poodmakle dobi,
bez iznimke
crni, bijeli,
žuti…
Skrolao sam,
jurio kroz nasilje
kao Niki Lauda,
promatrao u ljudima ono najgore.
Naravno, nije
prošlo ni bez
Epsteinovih užasa,
Gaze, Jemena…
Kadrove iz koncentracijskih logora
algoritam je
ponudio kada
sam već počeo
gubiti
zainteresiranost.
Poslije sam
prešao na videe prirode:
razorna tornada, cunamiji, bujice
i ljudi koje odnosi voda
kao zahodski
splash.
Oko tri
pokušao sam Brahmsovom
uspavankom za dijete u meni,
ali dijete u meni već je odnijela bujica
na obalu drugog kontinenta,
kao tijelo trogodišnjeg
Alana Kurdija.
Sjećaš li se? Ne?
2015. godina,
crvena majica,
kratke sive hlače,
tenisice na nogama.
Leži licem
prema dolje.
Valići ga legano zapljuskuju.
Sredozemno more
ispljunulo ga je na pijesak
turske plaže u Bodrumu.
Fotografija je
obišla svijet,
i naravno zaobišla
ko-
lektivno sjećanje.
Nisam skrolao dalje.
Oko pola
četiri
vratio sam se natrag u krevet i molio
milostivom Bogu
da umrem u nenasilnom
snu
i ondje zauvijek
pronađem mir.
No probudio
sam se,
opet u ovom
ćumezu,
i pišem:
Na Kvatriću
kiši,
u Sloboštini sunčano,
u Dubravi magla,
na Ferenščici promjenjivo,
u Trnju pak ispod nule.
Zapadni dio
grada pod opsadom snijega,
na jugu Zagreba velika suša,
vrućine iznad 39.
Ponedjeljak mi
dolazi kao kasapin
s britvom,
utorak kao baron Münchhausen jašući na bombi,
srijeda kao krepana riba,
četvrtak kao lisica koju progoni
čopor engleskih goniča,
petak kao deep relief u lumbalnom
dijelu kralježnice,
subota kao Eros Ramazzotti
i “E' per te”, ali i
bataljon cajki u minjaku.
Nedjeljom ne radimo.
Sada je već danas dok pišem , ali ne mogu te ostaviti bez komentara , možda i bez punog mjeseca nemaš sna......Ovo je sjajno : ovo je glas osobe koja je preinteligentna da bi svijet shvatila ozbiljno, a preosjetljiva da ga ne bi osjećala previše.
OdgovoriIzbrišiA to što "nedjeljom ne radimo" to nije šala ,to je psihološka granica , jedina zapravo zdrava obrana koju sami sebi izgradimo kao suvislu zaaštitu od prezasićenosti koja nas prati.Prostor slobode "sanjamo" pa bila to umjetnost, glazba, ironija ili subotnji kaos. Spavaj mirno , utorak i bez bombe i bez baruna......HUČE, volim te naopakog ionako.
E jbga, a ja navikao baš nedjeljom kod mamurnih kupovati doživljaje, pokopat će nas kleropatija.
OdgovoriIzbrišiNa kraju od Čečena ni č...
OdgovoriIzbrišiPoslao zahtjev za indeksaciju bloga, zanima me samo hoću li dobiti obrazloženje zašto ne, mi naivni ;)
OdgovoriIzbrišiBlagor nam penzičem jer spavamo i kad ne spavamo:)))
OdgovoriIzbrišiMa nema šanse, tehnikalije mi nisu prilagođene davežima, razumio sam da ako kliknem na mjesto u blog editoru nije podešeno, i zbilja, neki gradić u Australiji, to nikad nisaam ni vidio, ajd dobro, to sad svakim postom ručno dodajem, ali druge stvari koje treba popraviti ne razumijem, ako im ovaj kompromis nije dovoljan, jebe mi se za tražilicu, koje face, na svojoj tražilici mi prikazuju neaktivan blog na wordpressu i bosanski, za koji sam zaboravio da sam ga ikad otvorio, ima par postova i znakovito, uopće se ne zove Nachtfresser, a znaju da pripada istom autoru ;)
OdgovoriIzbrišiTako je, nedjeljom ne radimo...
OdgovoriIzbrišiPo mojoj želji napisan post naše Kejtoo: https://za-blogere.blogspot.com/2026/05/kako-poboljsati-indeksiranje-bloga-za.html
OdgovoriIzbrišiJa više ne skrolam. Čitam samo klasike i fizmat, astronomiju...i poeziju. astrosailor
OdgovoriIzbriši