Petr Valek
napokon, netko to mora i jasno izreći:
u prirodi nema ama baš ničega lijepog!
ovaj svijet je odvratno mjesto
nije lijep
on naprosto jeste
kao BIOS
hladan, početni kod
koji se izvršava bez pitanja
bez svrhe koja je spoznatljiva
vatreni zalasci nisu lijepi
oni su probijanje svjetlosti kroz čestice prašine
raskoš jesenjih krošnji nije lijepa
to je pigment koji svjedoči o odumiranju klorofila
pogled na moćne planine nije lijep
to je tek spor sudar tektonskih ploča
geološka tvrdoglavost koja traje duže od naše vrste
lav u savani krvave njuške nije lijep
to je predatorska glad nakratko utažena
mačka puna buha koja si liže šupak nije lijepa
to je sustav održavanja higijene
pas koji naskače na drugog psa nije lijep
to je dominacija zakačena na reproduktivni organ
ni Miss Universe nije lijepa, sa svojom poviješću
infekcijama i ekonomskim kompromisima
tek je bolje upakirana mesnata funkcija za žudnju i rasplod
sve što priroda nudi
je uvjetovanost i nužnost
kemija koja se pretvara da je sudbina
biologija koja se predstavlja kao osoba
ili još gore — karakter
(netko je ustvrdio kako mi zapravo nemamo posla sa osobama
već raznim psihičkim stanjima)
uglavnom priroda je surova
katkad ugodna
a kada je ugodna
to je najbliže riječi “lijepo”
svemir ne poznaje ljepotu
on poznaje samo širenje, trajanje i raspad
tek čovjek
sa svojom bolešću Smisla
uzima to smeće
i slaže ga u oblike
crveni kreon škripucka po papiru
kičica od volovske dlake lagano klizi po lanenom platnu
i odjednom naznake svetosti djevice Marije
bijele note na crnom papiru poput utrke albino buha preskaču
jedna drugu da bi opredmetile Malerovu 2. (dok Kokoška nasrće na Almu
u nekoj otrcanoj bečkoj sobi)
riječ sustiže riječ, po jezičnom modelu albanskog pjesnika
Nerude, ili američkog pjesnika Pazolinija
i progovara: ovo je dobro, ovo je lijepo
što zapravo znači:
ovo me na trenutak udaljuje
od činjenice da je sve naturalistički odvratno
ljepota je obrambeni mehanizam čovjeka
tanka membrana
između svijesti i mučnine
utočište, da
ali samo privremeno
uvijek samo privremeno
no previše je ovdje pesimizma
starog Šopa, a premalo Lajbnicovog optimizma
i premalo vjere, a previše gnosticizma
koji govori
o podvali
lošoj kopiji Raja
u kojoj smo bačeni kao prljave inteligentne svinje
„a, za čije babe zdravlje?“
Ničije babe zdravlje, to uostalom i znaš, samo si pretumbao životne situacije i lijepo ( kako ti znaš red po red ) sve sveo na nulu ( 0 ).U toj nuli (0) koja je izdužena više da ne bude krug kao (O) imamo prostora za životne manipulacije u kojima je Ricardo Reyes Albanac i gdje svemir - kažeš - priznaje konačni raspad kojega smo mi, ljudi ove planete solidno pripremili......H.UČE, ja te volim takvog naopakog
OdgovoriIzbrišinaopak ali ne i zao.
IzbrišiNišta ukusnijeg od dobro pripremljene zebre u afričkom restoranu, može i iz lanca "Savana", ne štede ni na dekorateru priloga )ako sam dobro razumio diskutiramo o ljepoti?)
OdgovoriIzbrišigovorimo o nepodnošljivoj težini življenja i djelomičnom spasu kroz art pilulu.
Izbrišia da, u prirodi vlada prirodni sustav, cjeloviti hranidbeni lanac je niz u kojem energija i hranjive tvari prelaze s jedne vrste na drugu – od biljke, preko biljojeda, pa sve do grabežljivca. Bez tog procesa, život na Zemlji ne bi mogao funkcionirati; trava raste na livadi, zebra pase travu, lav lovi zebru, mikroorganizmi razgrađuju lava kad on ugine i tako u krug, a u stvarnosti su ti odnosi veoma složeni i isprepleteni. hranidbeni lanci ne pokazuju samo tko jede koga, već i kako se energija i tvari neprestano vraćaju u krug. Tko god želi razumjeti prirodu, mora razumjeti i ovaj sustav.
OdgovoriIzbrišiA meni se čini da se čovjek u taj sustav nikako, baš nikako ne uklapa...
Ovdje je na snazi garant bio neki vanzemaljski genetski inženjering trumpovskog tipa... btw, baš me zanima tvoje iskustvo steinerove poljoprivrede.
Izbriši