«Te su noći skitnice napustile Ulthar, i nikada više nisu bile viđene. A starosjedioce je mučilo kada primijetiše da u cijelom selu nema jedne jedine mačke. Sa svakog ognjišta je dobro poznata mačka iščezla; mačke velike i male, crne, sive, prugaste, žute i bijele.» P.H.Lovecraft
Trava se ozelenila
tamnim tonovima.
Ljeto je uravnotežilo zelenilo.
U pjesmu mi dovlačiš
mrtvog crvendaća
da mi se pohvališ
kakva si ti
lovkinja —
mlada,
lijepa i zaigrana mačka.
Ali ja sam više
kao pas
ili vuk
samotnjak,
i više volim
crvendaće dok mi
poju s grane
nego tvoj beživotni
plijen
koji si upravo položila
pred moje noge.
Da budemo na čistu:
više volim crvendaće, vrapce,
sjenice, brgljeza, djetlića, šojku,
jastreba i orla —
pa čak golubove i vrane,
nego mačke.
Iako ptice više seru,
čak i po mojoj glavi.
One mi se, u ostalom, ne podmeću pod noge
dok nešto radim oko kuće.
Kad se okrenem,
ne otimaju mi meso sa stola.
Ne zauzimaju moju stolicu za ljuljanje.
Ne donose svrbež, otoke,
boleštine koje tjednima
mažem antimikotikom.
Gliste im ne ispadaju iz dupeta.
Ne ližu si šupak ni jaja. Ne zapišavaju
uglove.
Ne deru se u veljači
kao odbačena novorođenčad
ispred crkve.
Kad se kote,
ne zavlače se pod bračni krevet.
I dok gledam tu lijepu
mrtvu pticu,
u meni raste bijes
i mržnja — iako
znam da je tvoja priroda
mačke.
Pa stoga nemoj zamjeriti
što je moja priroda – priroda
čovjeka koji ne voli
mačke.
Ulazim u kuću po pušku,
ciljam ti u glavu.
Tvoje oči ni ne slute
što slijedi. Mjaukneš umiljato —
ma, da se rastopiš!
Povlačim okidač.
— Bam!

Ja ne bih ubijala mačke ( sjeti se Baudeleirove koju je mazio na krilu ) ja bih < kad bi mogla, daakako > smaknula sve one koji seru po mojoj i tuđim glavama . Čak bii i taksativno od 1 na dalje napravila spisak svih tlačitelja po lokaciji i značaju.
OdgovoriIzbriši....Ne , ne bih : makla bi sebe kad bi mogla daleko od gomile
Čitaš mi misli. Upravo sam napisao tekst za novi post koji je baš kao tvoj odgovor. Ali to ću objaviti ili sutra ili prekosutra.
Izbriši