U školi su nas rano učili
da se gusjenica zakukulji
i da nakon nekog vremena
iz te kukuljice iziđe leptir.
Nazvali su to metamorfozom,
pa kada je na red došao Ovidije,
pojam nam je već bio poznat.
Nisu ulazili u pojedinosti.
Radije su govorili o efektu leptirovih krila
i o tome kako je moguće
da Plavi Morpho u Brazilu zamahne krilima
i izazove tornado u Texasu.
Nisu spominjali Edwarda Lorenza,
matematičke modele
ni teoriju kaosa.
Govorili su više metaforički:
o idealizmu,
o sposobnosti pojedinca
da mijenja čitav svijet.
No, da su ušli u pojedinosti,
morali bi nam reći
kako se gusjenica, zatvorena u vlastiti hitinski oklop,
gotovo posve rastoči,
i da se u toj gustoj juhi stanica,
pod utjecajem hormona,
aktiviraju geni,
imaginalni diskovi,
iz kojih se polako oblikuje
posve novo biće.
Ta bi nam informacija možda proširila svijest,
ponudila drukčiji pogled na život,
ostavila nadu
da ćemo i mi,
nakon što smo dugo gmizali po zemaljskom tlu
i žvakali lišće svojih dana,
jednoga dana ipak poletjeti
nekim ružičastim nebom,
mašući vlastitim krilima,
kao anđeli.

na selu sam /losa veza/ odgovori izostaju/ huc
OdgovoriIzbrišiZavidim ti...
OdgovoriIzbrišiA, kako se uzme, ima svojih prednosti i nedostataka. Pokosio, srušio par stabala, napravio sok od bazge. obišao susede... Kako bilo, evo me u natrag u elektro-magnetskom, zrakovnom, mentalnom i fizičkom zagađenju... Tako mi Bog pomogao! Meni i i svima nama.
IzbrišiSelo ili rezervni položaj je bitan preduvjet opstanka u slučaju wcs-a (worst case scenario). Ne daj Bože rata, pandemije, urušavanja sustava, apokalipse... imaš se di povući i čekati da sra*je prođe.
IzbrišiOdlična poanta, a na selu je lijepo biti, ako nisi seljačina ;)
OdgovoriIzbrišiSelo, uzak je to i iscrpljujuć svijet... Ali barem je stvaran...
IzbrišiCijela pjesma zapravo govori o ljudskoj mogućnosti transcendencije: nakon dugog razdoblja banalnosti, težine i preživljavanja, dolazi trenutak kada se čovjek uzdiže iz nad svoje svakodnevice i doseže stanje lakoće, smisla i unutarnje slobode.
OdgovoriIzbriširiječ IPAK oslobađa nas pitanja kada : sada, uvijek ...jer ružičasto nebo nije plavo : ono je ipak nada...HUČE volim te, to znaš.......
Dobra si Ann, anđelima sličiš...
IzbrišiOMG.....konačno !
IzbrišiBit će neka nova blog platforma, pa eto, samo podsjećam; čitamo se, nadam se :))
OdgovoriIzbrišiFališ Huc ma gdje bio.
OdgovoriIzbrišiHvala druže na emocijama. Znači mi to.
IzbrišiMnogo sam naokolo i vrtim se ukrug. Rad na rezervnom položaju. Ima me i po vani – ono, Poljska u mome srcu: mazurka, Bijeli Hrvati, Tatre, papa Wojtyła i jaaaaa...
OdgovoriIzbrišiU tom movingu samo fragmenti slijeću na papirus. Veće forme čekaju jesen, zimu i sobne živote.
Rekoh, moram se načas javiti svojim drugarima. Reći im da ih nisam zaboravio. Napustio. Da nisam migrirao na druge blog-servise.
Mogao bih, zapravo morao bih, nešto i objaviti.
Bacim pogled u arhivu – jedan prastari, još neobjavljeni tekst. Baš ono, lajt, ljetni...
Može, rekoh...